21. 7. 2011.

Nije lako...

Bogami nije lako redovno postovati na blogu...
Svratim ja ovde, obilazim redovno...pa se malko postidim kad vidim da imam posetioce koji navraćaju češće od mene i verovatno očekuju nešto pametno i da pročitaju.
Nije problem redovno pisati...problem je napisati i pisati a da ne ličiš na ostale blogove...
Imam i ja blogove koje češće posetim, one na koje uletim skačući tamo-amo po netu, bogami ima ih koji kao da prepisuju jedni od drugih i što se teksta tiče a i fotografija...I, ne znam kako Vi, ali ja sam primetila da je sve više blogova o hrani sa pregrštom recepata. Iskreno-odgovara mi i volim -pre ću izguglati neki recept što mi treba na netu negoli da prelistavam ove moje sveske i raznorazne časopise. Ono što se zapitam je-da li se sva ta hrana sa blogova i pojede...Svaki dan postavljati komplet ručkove sa sve desertom...SVAKA ČAST KUVARICAMA!
Treba to i spremiti, a bogami i pojesti...
Kod nas u kući to ide malo teže, doduše zavisi šta spremim...a sve ređe spremim nešto za moj gušt jer imam probirljivu decu...
Tako da, što se tiče recepata i njihovog pojavljivanja ovde, malko sam utanjila...naravno da se sprema stalno nešto u kunjihi ali ništa "egzotično", a klasika pa me ne inspiriše.
A i ove vrućine ne deluju inspirišuće na druženje sa izvorom toplote tipa šporet...sladoled, lubenice, dinje, sladoled, lubenice, sladoled i tako u krug...uleti i poneki pradajz i paprika:)
i neizbežne tikvice na sto načina...



I ono u čemu uživam...















post signature

5. 3. 2011.

U hladnu zimsku noć...


Postoje neke sitnice koje nam ove hladne zimske dane nekako ublažavaju...i koje se jednostavno pojave kao asocijacija kad se pomene ZIMA...kao........ na primer......čaj,......ili ...cimet! Ja prosto obožavam cimet i stavljam ga u šta stignem (osim u slana jela)-čaj, griz, žito, kompot, u kolače sa jabukama obavezno. Srećom pa ga i moja deca vole inače bi imala veliki problem:))))) Žao mi je samo što više ne mogu da pronađem žvake sa cimetom....pravile su se u jednoj od bivših republika...možda se još uvek prave ali ih na našem tržištu nema.

Kad počne leto i sa njim mnoštvo povrća i voća, nekako se slabije i prave kolači, slabije pijemo i čaj, bar ne topli-ledeni da...

Zato hajde da iskoristimo ovih nadam se malo još hladnih dana za jedan pravi zimski kolač...naravno - sa cimetom...



Mekan i mirisan.................i jednostavan za pravljenje kao i za papanje-uživajte!


post signature

24. 2. 2011.

Inat Zimi...


Onih par sunčanih dana što su za nama, i one visibabe u dvorištu definitivno nisu vesnici proleća. Ne da se...mislim Zima...i sneg...
Ove godine ga je baš bilo...upravo pada...a po prognozi biće ga još...
Napolju zimska idila (za nekog)...unutra- e unutra je mnogo toplije i šarenije...






U pozadini je moj novi projekat (under construction)-prekrivač...šaren da šareniji ne može biti!

A ovo je završeni projekat...jastučić...

I sa druge strane...

A ovo je jastučić broj dva...

Uprkos Zimi, dete broj dva napunilo 4. godine!

Želim Vam da i Vi pronađete toplinu i šarenilo u ove hladne, jednolične dane...

post signature

2. 2. 2011.

Ni po Julijanskom, ni po gregorijanskom nego po kineskom...


Pametan je ovaj naš narod (bar je bio), pun pametnih poslovica. Prva koja mi je pala na pamet kad sam krenula u avanturu zvanu "prvi post u 2011.g" jeste sledeća: BOLJE IKAD NEGO NIKAD.
Ne mogu se baš pohvaliti sa ažurnim, redovnim postiranjem pa sam došla u situaciju da pošto je ovo ipak prvi ovogodišnji post red bi bio da stavim i koju novogodišnju slikicu...
Mislim se...kako li će to izgledati sad na početku februara?! Kao- prošla ona prvojanuarska, pa prošla i pravoslavna...i kineska...ili nije? Odem na wikipediju-kad gle slučajnosti! Sutra je prvi dan kineske nove godine!

E pa SREĆNA VAM NOVA GODINA! Ova ili ona...

Kažu da je ova godina- godina zeca.


Ovo nisu zečevi...nemaju nikakve veze sa zečevima...a ni sa Novom Godinom...
To su (bili) slavski kolači.



Komentari su bili od "jel ovo za jelo" do "koji pre da uzmem". S obzirom da sam ih sve pravila prvi put, zadovoljna sam i ukusom i izledom. Svaka vrsta ima dodirnih tačaka sa onom drugom...takve kombinacije da mi je sa ove vremenske distance potreban izuzetan napor da se prisetim. Ajd da probam:)
Krenimo redom od broja 1a:
Ispekla sam koru po sledećem receptu
3 žumanca
170 gr šećera umutiti
posebno u činiji izmešati 200 gr brašna, 2 kašike kakaoa, 1 prašak za pecivo, 1 kašikicu cimeta i ribanu koricu limuna (nije neophodna)
dodavati u žumanca suve sastojke naizmenično sa 2 dl mleka i 1 dl ulja
Peći u podmazanom i pobrašnjenom plehu.
Ispečen i ohlađen kolač izmrviti.
Posebno umutiti 1 pavlaku sa 150 gr šećera (kašikom).


Pa izmešati pavlaku sa izmrvljenom korom (rukom izmesiti) tako da mogu da se oblikuju kuglice. Od smese napraviti kuglice veličine srednjeg oraha (zavisi od veličine kalupa).


E a onda otopiti čokoladu za kuvanje sa malo ulja i sipati po kašiku u modle za minjone (ja lično ih nemam, koristim plastiku iz neke davne bombonjere). Dok je čokolada tečna ubaciti u nju kuglicu testa i utisnuti prstom da se čokolada lepo razlije po rubovima ali da gore ostane okruglo. Ostaviti da se dobro ohladi i stisne čokolada. Ukoliko vam nije jasno, bacite pogled na sliku:


Čokolada je ustvari "čašica" iliti dno kolačića.
Pošto u koru idu samo žumanci, belanca sam iskoristila kasnije-1 belance umutila sa šećerom u prahu, dodala rozu boju i dobila glazuru iliti "icing". Druga dva belanceta sam iskoristila za kolačiće pod brojem 1b. A kolačići 1b potiču od kolačića pod brojem 2.
Spremni?
Evo ga recept:
bilo koji oprobani recept za medene kore!
Ja sam ga našla na nekom blogu, možda i coolinarici...cannot remeber...
S obzirom da sam ih prvi put pravila i da u receptu piše "tanko razvući 4 kore", moja prva tanka kora se presušila i ispala kao keksić. Onda sam ja one tri premesila da budu ipak malo deblje...Pečene sam premazala džemom od trešanja (domaćim:), bitno je da je kiselkast da kolač ne bude otužan...
Za fil sam skuvala puding od čokolade (sa mlekom ) i dodala margarin umućen sa šećerom.. Gore ide glazura od čokolade Ništa posebno ali u kombinaciji sa kiselkastim džemom, gorkastom čokoladom i ukusom meda u korama-izvanredno!

Pošto ne volim da bacam hranu i trudim se da sve što racionalnije iskoristim, onu koru što se presušila sam izmrvila


Ona dva belanceta (gore spomenuta) ulupala sa 300 gr šećera, dodala 150 gr mlevenih oraha i gore izmrvljenu koru. Dobro umesiti rukama da mogu da se oblikuju kuglice (opet:)...
Kuglice malo uvaljati u šećer u prahu i


stavljati u kalupčiće. Ja koristim podmetače za kinder jaja:), lako ih je nabaviti a oblik im je super jer kolači dobiju izgled cupcake-a. Elem, kuglicu utisnuti dobro i napraviti udubljenje u koji će doći fil. Fila sam imala dve vrste. Prvi je bio ostatak onog puding fila, a drugi je bio fil od žumanaca kuvanih na pari:
3 žumanceta i jedno celo jaje se umute sa 6 kašika šećera u prahu, 1 kašikom mleka i 1 kašikom brašna. Kuva se na pari. Na kraju dodati 100 gr čokolade za kuvanje. Kad se ohladi, dodati dobro umućeno 200 gr margarina (ili maslaca) sa malo šećera u prahu. Filuju se špricem...


Zar ne izgledaju njami?


Novogodišnji su bili tradicionalni, oprobani...po pojedinačnim željama ukućana...samo mi nije jasno otkud su mi na pamet pale breskvice?! Zalutale...samo mi je jedno jasno po pitanju breskvica-skoro ih neću praviti!



Još jednom-srećne vam nove godine! I čestitke onom ko je uspeo da razume sve gore napisano!

I onom ko je primetio da je broj 3 na slici suvišan:)

post signature