25. 4. 2010.



Ne znam da li mi se samo čini ili vreme zaista brže ide od kad su stigli lepši dani. Toliko poslova da ne stižem ni da napišem koju reč...

Juče sam bila na jednom neobičnom mestu. Neobično je jer se nalazi usred - ničega, a veoma je staro i od velike kulturno - istorijske vrednosti. Mnogi koji žive u blizini ni ne znaju za to mesto ili znaju ali nisu bili, odnosno vrlo malo njih je bilo tamo. Da skratim ovu konfunznu priču i da pređem na slike

ARAČA




Skroz je van vremena i prostora, kao da ju je neko preneo tu. A evo šta wikipedia kaže o ovom spomeniku kulture:

Arača je ruševina srednjovekovne romaničke crkva koje se nalazi u blizini sela Novo Miloševo u Vojvodini, 12 kilometra severno od Novog Bečeja. Godine 1948. godine je stavljena pod zaštitu kao kulturno blago.Arača je izgrađena oko 1230. godine. Opljačkana i uništena je 1280, a ponovo rekonstruisana 1370. godine po nalogu kraljice Jelisavete Anžujske, i u toj rekonsrtukciji je dodat gotski toranj čiji ostaci postoje i danas. Godine 1417. dolazi pod vlast despota Stefana Lazarevića. Kasnije je pripadala despotu Đurđu Brankoviću koji ju je poklonio Pavlu Birinjiju. Godine 1551. Turci su spalili katerdralu, i od tada nikada nije rekontruisana.

Konzervatorsko restoratorski radovi na katedrali su trajali od 1970. do 1978. godine. Radovi su organizovani od strane Regionalnog instituta za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu, a vodio ih je Šandor Nađ, arheolog Muzeja Vojvodine u Novom Sadu.


Opština Novi Bečej i Turistička organizacija NB organizuju posete kulturnim znamenitostima naše opštine namenjene osnovcima i to-besplatno. Ovo je prva u nizu od 16 planiranih. Ne verujem da ću ići na sve, ali me raduje da se nešto lepo dešava i čini za decu i to besplatno.


Osim izleta, ovih dana se i kuvalo svašta. Malkice sam se preorjentisala na zdraviju hranu i uvela neke nove namirnice u ishranu. Sad se pitam zašto to nisam i ranije spremala...

Prvi put sam spremala i jela zelje. Čitala sam i slušala za zelje i odavno se pitala-šta je to zelje i kako izgleda (za mene je zelje bila jedna reč za spanać, blitvu i sl.). Ispostavilo se da tog zelja u mom okruženju ima u ogromnim količinama, bukvalno na svakom ćošku pa čak i skrivenim ćoškovima našeg voćnjaka. Bacila se malo na internet, proučila lekovita svojstva, kako se sprema i probala ga već u više varijanti. Osim zelja, interesovalo me kakav ukus ima kopriva. Dobijem dve pune kese koprive i probala: čorbu, pitu i sok. Ako niste probali, moj savet je-probajte! Ako ništa drugo bar je zdravo. Priprema pite je izgledala otprilike ovako

Najteže od svega je pranje i kidanje listova jer sve mora da se radi sa zaštitom tipa rukavice...
A recept? Hm...ja sve radim otprilike, retko se pridržavam recepta. U principu pravite isto kao i običnu pitu sa sirom samo u fil ubacite prokuvane (10tak minuta) listove koprive (ja sam i par listova zelja ubacila). Može i spanać... Ja kore volim da savijem u harmoniku pa onda sipam fil (potrudite se da fil prodre u svaku "pregradu" da ne bi pita bila testasta).

post signature

16. 4. 2010.

Pomalo nostalgicna...

Kada sam počela sa pisanjem bloga, nisam mislila da će neko svraćati ovde. Više je to bilo piskaranje kao podsetnik za mene.

Što zahvaljujući članstvu na nekim forumima (poseban pozdrav za devojke sa foruma krstarice:) a posebno Minji i njenom blogu-hvala Minja, dešava se da se i beleže posete. Na moju veliku radost, posetioci su iz raznih delova Stare Jugoslavije.

Možete me shvatiti kako hoćete, priznajem- jugo nostalgičar sam...Rođena u 'susednoj bivšoj', živela u tri 'bivše' republike, proputovala je (nisam još bila u Makedoniji ali u planu je), zahvaljujući Facebook-u u kontaktu sa većinom ljudi sa raznih strana...I još uvek zaplačem kada čujem pesmu u kojoj se spomene ime Jugoslavija...
Svima vama sa raznih strana veliki pozdrav i podsećanje na neko davno vreme...

post signature

14. 4. 2010.

New look


Retke su devojke, odnosno žene koje ne vole šminku, kremice, lakove i ostale proizvode za ulepšavanje (ili bi bar trebalo da posluže u tu svrhu manje ili više uspešno). S vremena na vreme, naročito kad mi malo poraste kosa i kad treba da posetim moju frizerku, uhvati me želja za promenom. I kažem sebi-ovog puta hoću da bude nesto drugačije, kao dosadilo mi ovo isto...Onda klikćem po internetu tražeći ideje za 'novu glavu'. Naravno, nikad ne ponesem tu odabranu sliku zvanu uzorak sa sobom, i naravno promena bude minimalna. Ali uglavnom budem i zadovoljna, što je najbitnije.
Tako sam i naletela na sajt za virtuelni make up, mnogo je dobar, možete dobro da se zabavite i da se 'ulepšate' tako da vas rod rođeni ne pozna (a ni vi sami). Potrebno je pripremiti vašu fotografiju i uploadovati je.
Probajte, pa će te videti zašto se kaže ono 'Šta šminka učini!'
NEEEE, OVO NISAM JA

post signature

2. 4. 2010.

Veliki petak je vece...


Šta radite petkom uveče, šta radite kad je Veliki petak veče? Ima li uopšte razlike? Ima! Toliko se umorite da uveče niste ni za šta (osim za izležavanje, pijuckanje čaja koji spremi MMM, gledanje Šoua Hrvatska traži zvijezdu i - piskaranje). Ovo poslednje sam možda i mogla ostaviti za sutra? Ali pošto celog života slušam ono "što možeš danas-ne ostavljaj za sutra", prosto nisam mogla:)

Šta se to danas tako radilo kod nas, a bogami i juče...sledi u nastavku...

Momci su bili u poseti kod mame na poslu

Posle toga smo pravili uskrsnje kolačiće. Tražila sam neke ideje i recepte na internetu pa sam se onda setila jedne knjigice koju mi je mama kupila jednom davno - Moja prva kuharica (hrvatsko izdanje). U njoj postoji recept sa sve slikama za izradu sličnih keksića. Knjiga je toliko interesantna da moram da vam pokažem unutrašnjost i sadržaj

Jako su mi slatki ovi mali kuvari kako petljaju u kuhinji, fenomenalno. I elem, ovi mali kuvari prave i keksiće sa glazurom, koje sam pravila jednom samo, mislim da je bilo za neku Novu Godinu, i rekoh sebi-ima da praviš te il ni jedne druge (nostalgija valjda). Otvorim knjigu, zasučem rukave (svoje i svojih pomoćnika) i spremim potrebne sastojke (ja sam poduplala meru, inače ide pola od svega dole navedenog):

1 margarin

250 gr šećera

2 jajeta

500 gr brašna i 1 prašak za pecivo

Umuti se prvo margarin sa šećerom, dodaju se jaja i na kraju brašno sa praškom za pecivo. Brašno se u principu dodaje po potrebi, možda treba i manje, sve u svemu testo se izmesi i razvalja oklagijom, vade se oblici sekačima i to može da izgleda ovako ako imate između 3 i 5 godina

Što je interesantno, tašno su znali koji je čiji keksić i smazali su ih u slast! Naravno pečene...

Glazura se pravi od belanceta koji se umuti viljuškom i u njega se dodaje šećer u prahu (250 gr otprilike na 1 belance)i kašikica limunovog soka. Ta masa se podeli na onoliko koliko boja želite, dodaje se prehrambena boja i kad se sve to završi izgleda ovako

Šareno i veselo

Juče smo farbali kolače a danas jaja. Već par godina, pored standardnog farbanja bojom za jaja primenjujem tehniku koju sam pokupila negde na internetu. Izuzetno jednostavno a efekti su super, jedinstveni i uvek drugačiji. Jaja se skuvaju u vodi, izvade se iz vode da se osuši ljuska. Spremiti šerpu i u šerpu sipati s prsta vode, i cediljku na koju se poređaju jaja. Lagano po jajima naneti prehrambenu boju u prahu, tri boje su sasvim dovoljne. Cediljku staviti na šerpu, poklopiti i staviti da voda provri. Kad se stvori dovoljno pare pod poklopac, boja počne da se otapa i preliva po jajima. Moja su danas izgledala ovako

TO BE CONTINUED...TOMOROW...