21. 7. 2011.

Nije lako...

Bogami nije lako redovno postovati na blogu...
Svratim ja ovde, obilazim redovno...pa se malko postidim kad vidim da imam posetioce koji navraćaju češće od mene i verovatno očekuju nešto pametno i da pročitaju.
Nije problem redovno pisati...problem je napisati i pisati a da ne ličiš na ostale blogove...
Imam i ja blogove koje češće posetim, one na koje uletim skačući tamo-amo po netu, bogami ima ih koji kao da prepisuju jedni od drugih i što se teksta tiče a i fotografija...I, ne znam kako Vi, ali ja sam primetila da je sve više blogova o hrani sa pregrštom recepata. Iskreno-odgovara mi i volim -pre ću izguglati neki recept što mi treba na netu negoli da prelistavam ove moje sveske i raznorazne časopise. Ono što se zapitam je-da li se sva ta hrana sa blogova i pojede...Svaki dan postavljati komplet ručkove sa sve desertom...SVAKA ČAST KUVARICAMA!
Treba to i spremiti, a bogami i pojesti...
Kod nas u kući to ide malo teže, doduše zavisi šta spremim...a sve ređe spremim nešto za moj gušt jer imam probirljivu decu...
Tako da, što se tiče recepata i njihovog pojavljivanja ovde, malko sam utanjila...naravno da se sprema stalno nešto u kunjihi ali ništa "egzotično", a klasika pa me ne inspiriše.
A i ove vrućine ne deluju inspirišuće na druženje sa izvorom toplote tipa šporet...sladoled, lubenice, dinje, sladoled, lubenice, sladoled i tako u krug...uleti i poneki pradajz i paprika:)
i neizbežne tikvice na sto načina...



I ono u čemu uživam...















post signature